Mladen je kao contributing author pridonio posljednjem IPCC-jevu izvještaju o klimatskim promjenama pišući o utjecajima, prilagodbi i ranjivostima za Europu (13. poglavlje), s posebnim naglaskom na područje jugoistočne Europe i društvene nejednakosti. Podršku i pomoć pružili su mu kolegice i kolege iz IPE i naše mreže suradnika u IDIZ-u, FFZG-u, Institutu Pilar i ZZK-u.
Ovo je njegov osvrt na ovogodišnje izvješće.
Bolje ikad nego nikad. Već smo vidjeli puno dobrih analiza ključnih upozorenja iz posljednjeg izvješća Radne grupe II Međuvladinog panela za klimatske promjene (AR6 WGII IPCC), pa je samo preostalo da ukažemo što se nudi kao rješenje. Čak i ako ne volite oprezni i znanstveno-tehnički jezik kojim se obraća, Summary for Policymakers (SPM) vrijedi pročitati barem pregledom osjenčanih boxova SPM.B.1-SPM.D.5. Čita se kao izvrstan seminarski rad, logički dobro posložen i povezan, potkrijepljen slikama i citatima. Bitna razlika od prethodnog takvog sumarnog izvješća (AR5) je u dominaciji „vrlo visoka pouzdanost“ ocjena tvrdnji u gotovo svakoj ključnoj rečenici. Ne možemo se više praviti da dvojimo.
Nedvojbeno je, zaključuje sumarni pregled, da su klimatske promjene već poremetile ljudske i prirodne sustave po cijelom svijetu. Isto tvrdi i posebno detaljno poglavlje za Europu. Razvojni trendovi u prošlosti, kao i oni današnji, nisu doprinijeli razvoju otpornom na klimatske promjene. Globalno nije dobro ono što danas zovemo razvojem, a društvene odluke i posljedično djelovanje u sljedećem desetljeću odredit će koliko će srednjoročni i dugoročni razvoj biti otporni na klimatske promjene. Posebno ćemo si ograničiti mogućnost ikakvog razvoja ako globalno zatopljenje ubrzo pređe granicu od 1,5⁰C. I danas već imamo istraživanja da loše i površno provedene mjere prilagodbe ili ublažavanja daljnjih klimatskih promjena (npr. razne igrarije neozbiljnog pošumljavanja ili uzgoja usjeva za „bioenergiju“) samo pojačavaju ranjivost na očekivane klimatske promjene. AR6 poziva na ozbiljnu i dugoročnu transformaciju.
I uvodno (1.) i završno (18.) poglavlje AR6 bave se pregledom literature o društvenoj transformaciji te strpljivim čitateljima daju zadovoljavajući uvod u teoriju i prakse odrasta i ekonomiku krafne. IPCC autori oprezno pristupaju odrastu, ne opredjeljujući se između ekomodernizacijskog zelenog rasta i odrasta, ali jasno iznose da je odrast transformacija koja se ne oslanja na spomenute loše i površno provedene mjere ublažavanja, posebice planetarno upravljano izvlačenje stakleničkih plinova natrag iz atmosfere. Kako smo to svojedobno u IPE pisali – trezvena vizija zaustavljanja zatopljenja na 1,5⁰C. Znanstvenici upućuju da odrastu sklona istraživanja pokazuju da se odvajanje ekonomske aktivnosti od ugljičnih emisija globalno ne odvija ni približno dovoljno brzo da zaustavi zatopljenje na pariških 1,5⁰C. Ovo izvješće prepoznaje društveno-ekonomsku promjenu u sustavima koji pogone inovacije, obrasce potrošnje i razvoj te definiraju odnose moći među akterima uključenim u razvoj kao ključnu transformaciju potrebnu za izbjegavanje katastrofalnih scenarija. Drugim riječima, ozbiljna sustavna promjena koja priznaje da su odnosi moći i okoštali interesi ozbiljan čimbenik na putu prema ublažavanju klimatskih promjena, baš kao što IPE odrastnička krafna uključuje domenu kulture i institucija.
Zaista je nedovoljno istraživanja utjecaja klimatskih promjena na društvo u regiji, čak i nakon katastrofalnih poplava iz 2014. g., te bolno nedostaje nacionalnih ciljanih istraživačkih programa kojima bismo odgovorili na pitanja uzročnosti između društvenih nejednakosti i ranjivosti na klimatske promjene. A ne smijemo zaboraviti: Europa se zagrijava brže od globalnog prosjeka, europski jug je izraženije pogođen nego sjeverna Europa, a Hrvatska pati i od jačanja mediteranskih suša i od jačanja kontinentalnih ekstremnih poplava. Nemojmo izgubiti zadnje desetljeće za promjenu.